Još u godinama 1609-1617, osmanski car Ahmed I tražio je izgradnju džamije. Nakon duge potrage, poznati Mehmed Aga prihvatio je izazov i počeo planirati da napravi jednu od najpoznatijih džamija na svijetu.

O džamiji

Razlog zašto Evropljane džamiju nazivaju "Plavom džamijom" jer je prekrivena plavim, zelenim i bijelim pločicama Iznik i unutrašnjošću. Unutar džamije se nalaze i kupole koje su pažljivo ručno oslikane malom četkom. Džamija Sultan Ahmeta postala je glavna džamija u Istanbulu kada je Aja Sofija 1935. godine pretvorena iz džamije u muzej. Ovaj kompleks sastoji se od džamije, škole, prostora za sultana, područja čaršije, prodavnica, kupatila, fontane, javnih fontana, grobnice, bolnice, osnovne škole, ubožnice i iznajmljenih soba. Iako neke od ovih struktura danas nisu ovdje, djelo se divi onima koji ga vide u punom sjaju. Najvažniji aspekt zgrade koji je arhitektonski i umjetnički ukrašen napravljen je od 20.000 Iznik pločica.

Karakteristike džamije

Iako su pločice na donjim nivoima tradicionalne, cvijeće, voće i uzorci čempresa na pločicama u galeriji su raskošni i veličanstveni. Najvažniji element džamije je mihrab (oltar), izrađen od fine izrade i rezbarenog mermera. Susjedni zidovi prekriveni su keramičkim pločicama, ali zbog velikog broja prozora oko njega izgleda veličanstvenije. Još jedna karakteristika džamije je da je dizajnirana na takav način da svi mogu čuti imama, čak i kada je najveća gužva.

Malo činjenica o džamiji

Sultan je optužen za bahatost, jer kada je džamija Sultan Ahmeta imala sedam minareta, u to vrijeme u Kabi u Meki bilo je samo šest minareta. Sultan je ovaj problem riješio izgradnjom sedme munare u džamiji (Masjid-i Haram) u Mekkeu.